Holistički pristup rješavanju mucanja

U poznatoj igri mozgalici, 9 tačaka raspoređenih u 3 reda je potrebno povezati tačke da 4 ravne linije bez uklanjanja olovke sa papira ( http://www.brainstorming.co.uk/puzzles/ninedotsnj.html ). Sjećam se pokušaja da riješim problem i frustracije u nemogućnosti pronalaska rješenja. Nakon nekog vremena, odustao bih i poslije nekog vremena se opet vratio na problem, bez uspjeha. “Šta je problem? Kako limitiram sebe?”, pitao sam se. Na kraju sam shvatio da je pogrešna bila moja pretpostavka da se linije kojim se 9 tačaka povezuje moraju nalaziti unutar kvadrata na čijem rubu su tačke poredane. Nakon što sam to otkrio, bilo je lako naći rješenje problema.

Ovo se direktno može primijeniti na moj oporavak od mucanja. Kao osoba koja je provela čitav život radeći kreativne poslove, naučio sam da, ako problem izgleda nerješivo, treba pristupiti drugačije rješavanju istog. Kao osoba koja je mucala do 35. godine i oporavila se prije 20 godina, uvjeren sam da terapije mucanja u kojima se radi samo na govoru nisu dovoljno obuhvatne da opišu sve aspekte problema.

Kad kažem da sam se oporavio, ne mislim da kontrolišem svoj govor i primjenjujem neku tehniku za postizanje tečnosti. Strah, nervoza i anksioznost koji su bili okidač za mucanje su nestali. Nestalo je misli “mogu li to, hoću li zastati?”. Sad uživam u svakoj prilici da pričam sa ljudima, od telefonskog razgovora do obraćanja velikoj publici.

Moje mucanje je počelo u dobi od 3 godine. Sa 4 godine sam bio na terapiji u Nacionalnoj bolnici za govorne i slušne poremećaje u New Yorku. U istu bolnicu vratio sam se sa 18 godina. Ovo su jedine “formalne terapije” koje sam ikada imao. Moje mucanje je bilo u formi tihih blokova. U srednjoj školi i na fakultetu sam proživio brojna poniženja i teške periode zbog blokova u govoru.

Tipovi mucanja

Da bi razumjeli kako drugačiji pogled na sistem može promijeniti percepciju, navest ću jedan primjer. Zamislite da objašnjavate kako funkcioniše automobile kontrolisan na daljinu djetetu od 2 godine i inžinjeru mašinstva. Dijete od 2 godine gleda na automobil kao na objekat u svijetu koji se može kretati, mijenjati pravac, imati različite boje. Inžinjer mašinstva gleda na automobil kao na sistem dijelova koji su međusobno povezani, gleda na sistem “ispod haube”. Postoji analogija između ovog primjera i mog pogleda na problem mucanja sada i kad sam bio u tinejdžerskoj dobi.

Prije nego pređemo na rješavanje problema, trebamo definisati mucanje. Jer mucanje djeteta od 8 godina kad traži kolač u slastičarni sigurno nije isto kao naprezanje čovjeka od 30 godina da kaže svoje ime kad ga upoznajete sa nekim. Mucanje je izraz koji ne opisuje problem. Može se reći da postoji 6 vrsta ponašanja koje se nazivaju “mucanjem”:

  • Nerazgovijetnost nastala kao posljedica fizičkog, patološkog problema kao što je moždani udar. Ovo ćemo naziviati patološka nerazgovijetnost
  • Nerazgovijetnost kod malog djeteta koje tek uči govoriti i još nije savladalo neke glasove ili sastavljanje nekih riječi, odnosno rečenica. Ovo ćemo označiti kao razvojnu nerazgovijetnost. Većina djece imaju ovaj problem i prevaziđu ga bez ikakve terapije, što ne znači da je ovo slučaj kod sviju.
  • Za malu i nesvjesnu nerazgovijetnost manifestiranu kroz ponavljanje jednog slova ili riječi, najčešće u stresnim situacijama koristićemi termi
  • Mučan blok u govoru kada osoba naruši prirodni protok zraka kroz grlo i usta ćemo nazivati blokiranje. Osoba je svjesna bloka u govoru i blok je namijenjen da zaštiti osobu od negativnih posljedica onoga što se može dogoditi – kada treba govoriti pred ljudima, kada treba reći nešto važno u što osoba nije sigurna i sl. Za razliku od zamuckivanja ili razvojne nerazgovijenosti, blokiranje se može protezati kroz odraslu dob osobe i bitno narušiti kvalitet njenog života.
  • Peti tip nerazgovijetnosti je kad osoba koja ima blokove u govoru zbog negativnih iskustava iz prošlosti, počne da izbjegava ili zastaje ili ponavlja određenu riječ koje se boji, a na kojoj je često zastala u prošlosti. Ovu nerazgovijetnost ćemo nazivati odugovlačenje.

Iako razvojna nerazgovijetnost, zamuckivanje, blokiranje ili odugovlačenje mogu izgledati isto netreniranom uhu, nazivanje ovih tipova nerazgovijetnosti u govoru istim imenom otežava razumijevanje i rješavanje problema.

Mnogi autori (pogledati originalni tekst na eng) su naglašavali da je termin “mucanje” previše generalan i da se neuspjeh da se pomogne nekim ljudima koji mucaju ne može pripisati nedostatku istraživanja na ovom planu, nego rješavanju pogrešnog problema. Možda bi bolje bilo umjesto pitanja “šta uzrokuje mucanje?” postaviti pitanje “šta uzrokuje ponavljanje riječi” ili “šta uzrok nestanak daha kod blokiranja”. Labeliranje problema abstraktnim terminon “mucanje” svakako nije dobro da se sagledaju sve komponente problema.

Svaki sistem radi na istom principu

Prije nekoliko godina na sedmoj godišnjoj konferenciji Nacionalne asocijaje za mucanje u Dallasu sam držao mini seminar na temu Heksagona mucanja. Pitao sam publiku “Koliko vas je imalo problem sa pretilošću?”. Oko 85% ljudi se javilo. Kad sam ih pitao za razloge, naveli su da dijeta nije ineteresantna, da su nervozni pa jedu, da u jelu vide zadovoljstvo i mnoge druge izgovore. Onda sam postavio pitanje “Zašto mnogi ljudi nakon govorne terapije ne održavaju tečnost u govoru nego se vrate a staro, a nekima terapija ne koristi nikako?”. Niko nije dao odgovor. Ali, razlozi zašto je dijeta neefektivna su skoro isti razlozi zbog kojih neke osobe ne mogu vidjeti koristi govorne terapije ili ih vide privremeno. Oba problema su sistemski problem i sastoje se od više faktora. Potrebno je raditi na svim ovim faktorima da bi se vidio dobar i trajan rezultat.

Kako je moje mucanje nestalo

Ovo je pitanje koje mi se često postavlja. Moj odgovor je “Mucanje je nestalo mnogo prije nego što sam prestao mucati”. Kroz sate provedene u terapijskim i drugim grupnim aktivnosti, otkrio sam da je moj “govorni problem” konstalacija drugih problema u mom životu. Istina je da sam jezikom, usnama i grlom radio pokrete koji su u suprotnosti sa tečnim govorom. Ali je istina i da nisam bio asertivan, da sam bio perfekcionista, da sam gledao život kao takmičenje, da nisam ni znao šta osjećam i da stvari koje sam vjerovao o sebi nisu bile tačne. Što sam vise radio na procesu samootkrovenja, više sam uviđao da moji blokovi u govoru uključuju vise komponenti organizovanih u sistem, kao na slici:

Na slici je prikazan heksagon mucanja, koji se sastoji od 6 komponenti koje utiču na govor: uvjerenja, percepcije, emocije, namjere, genetika i ponašanje. Svaki faktor utiče na sve ostale faktore i sistem se samoodržava. Kad sam ljut, govorim u drugačijoj visini i boji glasa nego kad sam smiren. Kad percepiram nekoga kao “većeg od mene”, govorim sa mnogo vise blokova nego sa nekim ko je “ispod mene”. Moje iskustvo mi govorio da se svi ovi faktori trebaju odvojeno rješavati da bi se trajno riješio problem mucanja.

Ovo je prevod članka Johna C. Harissona. Originalni članak na https://www.mnsu.edu/comdis/kuster/Infostuttering/Harrison/hexagonarticle.html

Drugi dio, sa detaljnim objašnjenjem heksagona pročitajte ovdje:

Kometariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *